Uređenje sustava zaštite na radu znači da poslodavac mora organizirati rad tako da se rizici za sigurnost i zdravlje radnika spriječe, uklone ili smanje na najmanju moguću mjeru. To se ne postiže jednim dokumentom, nego povezivanjem procjene rizika, osnovnih pravila zaštite na radu, posebnih pravila zaštite na radu, priznatih pravila zaštite na radu, osposobljavanja radnika, ispitivanja sredstava rada, nadzora i jasne odgovornosti unutar tvrtke.
Zaštita na radu nije samo formalna obveza koju treba imati “zbog inspekcije”. Ona je dio organizacije rada. Ako je sustav dobro uređen, radnik zna što smije raditi, poslodavac zna koje obveze mora provesti, ovlaštenik zna za što je odgovoran, a stručnjak zaštite na radu ima jasnu osnovu za nadzor, savjetovanje i poboljšanje uvjeta rada.
U ovom članku objašnjavamo kako se uređuje sustav zaštite na radu, koja je razlika između osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu, kako se ta pravila povezuju s procjenom rizika i koje pogreške poslodavci najčešće rade u praksi.
Ključno u kratko
- Sustav zaštite na radu uređuje se primjenom osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu.
- Osnovna pravila imaju prednost jer se njima rizici uklanjaju na izvoru, najčešće tehničkim i organizacijskim mjerama.
- Posebna pravila primjenjuju se kada se rizik ne može potpuno ukloniti osnovnim pravilima.
- Priznata pravila primjenjuju se kada za određeni rizik nema izričitog domaćeg propisa, ali postoje norme, pravila struke ili provjerena dobra praksa.
- Procjena rizika je temelj za izbor mjera zaštite na radu i mora odgovarati stvarnim uvjetima rada.
- Poslodavac ostaje odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu, čak i kada angažira vanjsku ovlaštenu osobu.
Što znači uređenje sustava zaštite na radu?
Uređenje sustava zaštite na radu znači da poslodavac mora uspostaviti jasan, provjerljiv i funkcionalan način upravljanja rizicima na radu.
To uključuje:
- procjenu rizika za sve poslove
- primjenu osnovnih pravila zaštite na radu
- primjenu posebnih pravila zaštite na radu kada osnovna nisu dovoljna
- primjenu priznatih pravila zaštite na radu kada nema izričitog propisa
- osposobljavanje radnika za rad na siguran način
- osposobljavanje poslodavca, ovlaštenika i povjerenika radnika
- ispitivanje radne opreme i radnog okoliša
- vođenje evidencija i čuvanje dokumentacije
- unutarnji nadzor
- otklanjanje nedostataka
- stalno poboljšavanje sustava
U dobro uređenom sustavu zaštita na radu nije izdvojena administrativna aktivnost. Ona je uključena u nabavu opreme, projektiranje radnih prostora, organizaciju smjena, održavanje strojeva, zapošljavanje, obuku radnika i svakodnevno vođenje poslovanja.
Zakonski okvir uređenja zaštite na radu
Zakon o zaštiti na radu uređuje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj. Posebno su važni dijelovi koji se odnose na:
- opća načela prevencije
- pravila zaštite na radu
- obveze poslodavca
- procjenu rizika
- osposobljavanje radnika
- obavljanje poslova zaštite na radu
- nadzor i prekršajnu odgovornost
Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac mora organizirati i provoditi zaštitu na radu vodeći računa o prevenciji rizika, obavješćivanju, osposobljavanju, organizaciji rada i sredstvima rada. To znači da sustav mora biti prilagođen stvarnoj djelatnosti, broju radnika, vrstama poslova, opasnostima, štetnostima i naporima.
Najvažniji provedbeni propis za praktično uređenje sustava je Pravilnik o izradi procjene rizika (NN 112/14, 129/19). On propisuje način i metodu izrade procjene rizika, obvezne sadržaje, podatke na kojima se procjena temelji i klasifikaciju opasnosti, štetnosti i napora.
Koja je razlika između osnovnih, posebnih i priznatih pravila zaštite na radu?
U praksi se ova tri pojma često miješaju. Poslodavci ponekad misle da je dovoljno radniku dati osobnu zaštitnu opremu i potpisanu uputu za rad. To je pogrešan redoslijed.
Prvo se primjenjuju osnovna pravila zaštite na radu. Ako se njima rizik ne može ukloniti ili se može samo djelomično ukloniti, tada se primjenjuju posebna pravila. Ako nema izričitog propisa, koriste se priznata pravila zaštite na radu.
| Vrsta pravila | Na što se odnosi | Primjer |
|---|---|---|
| Osnovna pravila zaštite na radu | Sredstva rada, prostor, instalacije, radni okoliš | zaštita stroja, električna sigurnost, ventilacija, rasvjeta |
| Posebna pravila zaštite na radu | Radnici, uvjeti rada i način obavljanja poslova | osposobljavanje, zdravstvena sposobnost, OZS, upute za rad |
| Priznata pravila zaštite na radu | Norme, pravila struke i provjerena dobra praksa | HRN/EN norme, upute proizvođača, tehnička pravila struke |
Što su osnovna pravila zaštite na radu?
Osnovna pravila zaštite na radu odnose se prvenstveno na sredstva rada i radni prostor. Njihov cilj je ukloniti ili smanjiti rizik na izvoru, prije nego što radnik dođe u opasnost.
To je najvažnije pravilo u praksi: prvo treba urediti stroj, instalaciju, prostor i radni postupak, a tek onda razmišljati o osobnoj zaštitnoj opremi.
Osnovna pravila zaštite na radu obuhvaćaju zahtjeve kao što su:
- zaštita od mehaničkih opasnosti
- zaštita od udara električne struje
- sprječavanje požara i eksplozije
- mehanička otpornost i stabilnost građevine
- osiguranje potrebne radne površine i radnog prostora
- osiguranje putova za prolaz, prijevoz i evakuaciju
- čistoća radnih prostora
- primjerena temperatura, vlaga i strujanje zraka
- odgovarajuća rasvjeta
- zaštita od buke i vibracija
- zaštita od štetnih atmosferskih i klimatskih utjecaja
- zaštita od fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti
- zaštita od prekomjernih napora
- zaštita od elektromagnetskog i drugog zračenja
- prostorije i uređaji za osobnu higijenu
Primjer osnovnog pravila u proizvodnji
Ako radnik radi na stroju s otvorenim rotirajućim dijelovima, osnovno pravilo nije samo dati radniku rukavice i upozoriti ga da pazi. Prvo treba tehnički spriječiti pristup opasnoj zoni: zaštitnom napravom, poklopcem, zaštitnom ogradom, sigurnosnom sklopkom ili drugim tehničkim rješenjem.
Tek kada rizik nije moguće potpuno ukloniti tehničkom mjerom, primjenjuju se dodatne organizacijske mjere, upute i osobna zaštitna oprema.
Primjer osnovnog pravila u skladištu
Ako u skladištu postoji rizik sudara viličara i pješaka, osnovno pravilo je organizirati prostor: označiti transportne putove, odvojiti pješačke zone, postaviti ogledala na križanjima, ograničiti brzinu i osigurati dobru preglednost.
Samo upozorenje radnicima da “paze na viličare” nije dovoljno.
Što su posebna pravila zaštite na radu?
Posebna pravila zaštite na radu primjenjuju se kada se rizik ne može potpuno ukloniti osnovnim pravilima. Ona se odnose na radnike, način obavljanja poslova i radne postupke.
Posebna pravila obuhvaćaju:
- dob radnika
- stručnu spremu i osposobljenost
- zdravstvenu sposobnost
- psihofizičke sposobnosti
- organizaciju radnog vremena i odmora
- korištenje osobne zaštitne opreme
- postupke kod fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti
- sigurnosne znakove
- pisane upute za siguran rad
- postupanje s ozlijeđenim ili oboljelim radnikom
Posebna pravila su nužna, ali ne smiju zamijeniti osnovna pravila. To je česta greška na terenu.
Primjer posebnog pravila kod rada na visini
Ako radnik radi na visini, prvo treba osigurati kolektivnu zaštitu: stabilnu radnu platformu, ogradu, siguran pristup i zaštitu od pada predmeta. Ako to nije dovoljno ili nije moguće u potpunosti, primjenjuju se posebna pravila: osposobljavanje radnika, zdravstvena sposobnost, uporaba osobne zaštitne opreme za rad na visini i pisane upute.
Pogrešno je radniku samo dati pojas i pustiti ga da radi bez organiziranog sustava zaštite.
Primjer posebnog pravila kod opasnih kemikalija
Kod rada s opasnim kemikalijama prvo treba pokušati zamijeniti opasnu tvar manje opasnom, osigurati zatvoren sustav, ventilaciju i pravilno skladištenje. Ako rizik i dalje postoji, posebna pravila uključuju osposobljavanje radnika, označavanje, sigurnosno-tehničke listove, zaštitne rukavice, naočale, zaštitu dišnih puteva i postupke u slučaju izlijevanja ili kontakta s kožom.
Što su priznata pravila zaštite na radu?
Priznata pravila zaštite na radu primjenjuju se kada u pravnom poretku Republike Hrvatske nema izričitog pravila koje bi poslodavac trebao primijeniti za određeni rizik, tehnologiju ili radni postupak.
To mogu biti:
- hrvatske norme HRN
- europske norme EN
- međunarodne norme ISO
- upute proizvođača
- pravila tehničke struke
- smjernice stručnih institucija
- u praksi provjereni sigurni načini rada
Priznata pravila su posebno važna kod novih tehnologija, specifične radne opreme, automatiziranih sustava, robotskih ćelija, laboratorija, posebnih kemijskih procesa i složenih radnih postupaka.
Primjeri priznatih pravila u praksi
| Područje | Primjeri priznatih pravila |
|---|---|
| Sigurnost strojeva | HRN EN ISO 12100, procjena i smanjenje rizika kod strojeva |
| Sigurnosni znakovi | HRN EN ISO 7010 |
| Osobna zaštitna oprema | relevantne HRN EN norme za kacige, rukavice, naočale, zaštitu sluha |
| Industrijska vozila | HRN EN ISO 3691-1 |
| Rad s dizalicama | HRN EN 13155, ISO 12480-1 |
| Sustavi upravljanja sigurnošću | ISO 45001 |
Norme ne treba navoditi samo formalno. Treba ih koristiti kao pomoć u donošenju konkretnih mjera: koja zaštita je potrebna, kako označiti opasnost, kako smanjiti rizik i kako dokazati da je primijenjeno pravilo struke.
Kako se pravila zaštite na radu povezuju s procjenom rizika?
Procjena rizika je temelj za izbor pravila zaštite na radu. Bez kvalitetne procjene rizika poslodavac ne zna koje mjere mora primijeniti, kojim redoslijedom i za koje radne postupke.
Procjena rizika mora obuhvatiti:
- poslove koji se obavljaju
- broj radnika koji obavljaju iste poslove
- mjesta rada
- uređenje mjesta rada
- popis radne opreme
- izvore fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti
- organizaciju rada i raspored radnog vremena
- opasnosti, štetnosti i napore
- mjere za uklanjanje ili smanjivanje rizika
- rokove provedbe mjera
- ovlaštenike odgovorne za provedbu
- način kontrole provedbe mjera
U praksi je važno da procjena rizika nije samo popis opasnosti. Ona mora biti radni dokument koji povezuje rizik, mjeru, odgovornu osobu i rok.
Primjer dobre veze između procjene rizika i mjera
| Rizik | Osnovno pravilo | Posebno pravilo | Kontrola |
|---|---|---|---|
| Udar radnika u zoni viličara | odvojeni pješački putovi, ogledala, oznake | osposobljavanje, upute, reflektirajući prsluk | mjesečni obilazak skladišta |
| Oštećenje sluha zbog buke | izolacija izvora buke, održavanje stroja | zaštita sluha, osposobljavanje | mjerenje buke, nadzor uporabe OZO |
| Poskliznuće na mokrom podu | protuklizna podloga, odvodnja | oznake upozorenja, upute za čišćenje | dnevna kontrola prostora |
| Ozljeda na stroju | zaštitna naprava, sigurnosna sklopka | upute, osposobljavanje, zabrana rada bez zaštite | pregled stroja prije rada |
Tko je odgovoran za uređenje sustava zaštite na radu?
Za organiziranje i provođenje zaštite na radu odgovoran je poslodavac. Ta odgovornost ostaje na poslodavcu i kada ima zaposlenog stručnjaka zaštite na radu ili kada poslove zaštite na radu ugovori s ovlaštenom osobom.
U praksi se odgovornosti dijele ovako:
| Sudionik | Uloga u sustavu zaštite na radu |
|---|---|
| Poslodavac | organizira sustav, osigurava sredstva, donosi odluke |
| Ovlaštenik poslodavca | provodi mjere u svojem području rada |
| Stručnjak zaštite na radu | savjetuje, nadzire, sudjeluje u procjeni rizika i unapređenju sustava |
| Povjerenik radnika | zastupa interese radnika i prati primjenu pravila |
| Radnik | primjenjuje pravila, koristi opremu i prijavljuje opasnosti |
| Ovlaštena osoba | obavlja ugovorene poslove, osposobljavanja, ispitivanja ili procjene u okviru ovlaštenja |
Najčešća greška je mišljenje da vanjska ovlaštena tvrtka “preuzima odgovornost”. Ne preuzima. Ona može stručno pomoći, izraditi dokumentaciju, provesti osposobljavanje ili ispitivanje, ali poslodavac mora osigurati provedbu mjera u svakodnevnom radu.
Kako urediti sustav zaštite na radu u tvrtki?
Uređenje sustava zaštite na radu najbolje je provesti korak po korak.
1. Pregledajte stvarno stanje
Prvo treba obići radne prostore i vidjeti kako se posao stvarno obavlja. Dokumentacija često govori jedno, a teren drugo.
Provjerite:
- strojeve i radnu opremu
- električne instalacije
- radni okoliš
- transportne putove
- skladišta
- kemikalije
- rad na visini
- osobnu zaštitnu opremu
- znakove sigurnosti
- evakuacijske putove
- stanje osposobljavanja radnika
2. Ažurirajte procjenu rizika
Procjena rizika mora odgovarati stvarnim rizicima. Ako je tvrtka promijenila strojeve, prostore, tehnologiju, broj radnika ili organizaciju rada, procjenu treba preispitati.
Dobra procjena rizika mora dati odgovor na tri pitanja:
- Koji rizik postoji?
- Kojom mjerom ga uklanjamo ili smanjujemo?
- Tko je odgovoran i do kada?
3. Odredite osnovna pravila zaštite
Za svaki veći rizik prvo provjerite možete li ga ukloniti tehničkim ili organizacijskim rješenjem.
Primjeri:
- zaštitna ograda umjesto samo upozorenja
- ventilacija umjesto samo maske
- automatsko isključenje stroja umjesto samo upute
- odvajanje pješaka i viličara umjesto samo reflektirajućeg prsluka
- bolja rasvjeta umjesto upozorenja na slabiju vidljivost
4. Odredite posebna pravila zaštite
Kada osnovna pravila nisu dovoljna, odredite posebna pravila.
To mogu biti:
- uvjeti zdravstvene sposobnosti
- dodatno osposobljavanje
- pisane upute
- obvezna osobna zaštitna oprema
- ograničenje pristupa
- rad pod nadzorom
- posebni postupci rada
- postupci u slučaju nezgode
5. Primijenite priznata pravila gdje nema jasnog propisa
Ako radite s novom tehnologijom, posebnim strojem ili neuobičajenim procesom, nemojte čekati da propis navede svaku pojedinost. Koristite norme, upute proizvođača i pravila struke.
Primjerice, kod robotske ćelije treba koristiti pravila struke za sigurnost strojeva, zaštitne ograde, sigurnosne sklopke, hitno zaustavljanje, pristup opasnoj zoni i održavanje.
6. Uvedite unutarnji nadzor
Sustav zaštite na radu ne može funkcionirati bez redovitog nadzora.
Unutarnji nadzor treba provjeravati:
- koriste li radnici propisanu osobnu zaštitnu opremu
- jesu li zaštitne naprave na strojevima ispravne
- jesu li evakuacijski putovi prohodni
- jesu li ispitivanja u roku
- jesu li osposobljavanja ažurna
- provode li ovlaštenici mjere iz svog područja rada
- jesu li mjere iz procjene rizika stvarno provedene
O obavljenom unutarnjem nadzoru dobro je voditi zapisnik, čak i kada nije propisan poseban obrazac. Time poslodavac može dokazati da sustav prati, kontrolira i poboljšava.
Najčešće greške u uređenju sustava zaštite na radu
Na terenu se najčešće ponavljaju iste pogreške:
- procjena rizika postoji, ali ne odgovara stvarnom stanju
- mjere u procjeni rizika nemaju rokove ni odgovorne osobe
- osnovna pravila se preskaču, a radnicima se samo daju upute ili OZO
- osobna zaštitna oprema koristi se kao zamjena za tehničke mjere
- ovlaštenici nisu stvarno upoznati sa svojim obvezama
- radnici potpisuju osposobljavanje, ali ne znaju primijeniti pravila u praksi
- ne provodi se unutarnji nadzor
- dokumentacija nije dostupna radnicima, stručnjaku ZNR ili povjereniku radnika
- promjene u prostoru ili tehnologiji ne prate se izmjenom procjene rizika
- norme i upute proizvođača se ne koriste kod složenije radne opreme
Najopasnija rečenica u praksi je: “Mi to tako radimo godinama.” Ako se posao radi godinama na nesiguran način, to ne znači da je način rada prihvatljiv.
Primjer iz prakse: proizvodna tvrtka s 80 radnika
Proizvodna tvrtka s 80 radnika imala je procjenu rizika, osposobljene radnike i ispitanu radnu opremu. Na papiru je sustav izgledao uredno.
Problem se pojavio nakon uvođenja nove linije za pakiranje. Linija je povećala promet paletara, promijenila tok materijala i stvorila novo križanje pješaka i transporta. Procjena rizika nije ažurirana, transportni putovi nisu ponovno označeni, a radnici nisu dobili nove upute.
Rješenje je bilo relativno jednostavno:
- ažurirati procjenu rizika
- označiti nove transportne putove
- odvojiti pješački prolaz
- postaviti ogledalo na križanju
- ažurirati upute za rad
- provesti dodatno osposobljavanje radnika
- zadužiti ovlaštenika za mjesečnu kontrolu
Ovaj primjer pokazuje da sustav zaštite na radu ne smije biti statičan. Mora pratiti promjene u proizvodnji, tehnologiji i organizaciji rada.
Kazne i posljedice neuređenog sustava
Kod neuređenog sustava zaštite na radu problem nije samo novčana kazna. Inspektor može zabraniti uporabu neispravnih sredstava rada, zabraniti radni postupak koji se obavlja protivno pravilima ili narediti provedbu mjera.
Zakon o zaštiti na radu predviđa kazne za pravne osobe i odgovorne osobe, primjerice ako poslodavac nema procjenu rizika u pisanom ili elektroničkom obliku, ako procjena nije dostupna radniku na mjestu rada ili ako radnici odnosno njihovi predstavnici nisu sudjelovali u njezinoj izradi. U pročišćenim tekstovima zakona dio iznosa još je iskazan u kunama, a u praksi se primjenjuju pravila konverzije u eure.
Za poslodavca su često veći problem:
- zabrana rada opreme
- prekid proizvodnje
- ozljeda radnika
- troškovi bolovanja i zamjena radnika
- odgovornost odgovornih osoba
- gubitak ugleda kod klijenata i partnera
- problemi s osiguravajućim društvima
Zato je bolje sustav urediti prije nadzora ili nezgode, a ne nakon što problem već nastane.
Kontrolna lista za poslodavca
Prije sljedećeg internog nadzora provjerite sljedeće:
| Pitanje | Da / Ne |
|---|---|
| Imate li procjenu rizika koja odgovara stvarnom stanju? | |
| Jesu li radnici upoznati s rizicima na svojim poslovima? | |
| Jesu li osnovna pravila primijenjena prije posebnih pravila? | |
| Jesu li strojevi i radna oprema sigurni za uporabu? | |
| Jesu li provedena potrebna ispitivanja radne opreme i radnog okoliša? | |
| Jesu li ovlaštenici upoznati sa svojim obvezama? | |
| Imate li pisane upute za siguran rad tamo gdje su potrebne? | |
| Koriste li radnici propisanu osobnu zaštitnu opremu? | |
| Provodite li unutarnji nadzor i bilježite nalaze? | |
| Ažurirate li procjenu rizika nakon promjena u prostoru, opremi ili organizaciji rada? |
Ako na više pitanja odgovorite “ne”, sustav zaštite na radu vjerojatno nije dovoljno uređen i treba ga preispitati.
FAQ: Uređenje sustava zaštite na radu
Uređenje sustava zaštite na radu znači da poslodavac mora organizirati rad, dokumentaciju, odgovornosti, osposobljavanja, ispitivanja i nadzor tako da se rizici za radnike uklone ili smanje. To nije samo izrada procjene rizika, nego cjelovit sustav koji se mora provoditi u svakodnevnom radu. Ako sustav postoji samo na papiru, a ne primjenjuje se na terenu, inspekcija ga može smatrati nefunkcionalnim.
Osnovna pravila odnose se na sredstva rada, prostor, instalacije, radni okoliš i tehničke mjere kojima se rizik uklanja na izvoru. Posebna pravila primjenjuju se kada se rizik ne može potpuno ukloniti osnovnim pravilima i odnose se na radnike, uvjete rada, osposobljavanje, OZO i pisane upute. U praksi prvo treba primijeniti osnovna pravila, a tek zatim posebna.
Priznata pravila zaštite na radu su norme, pravila struke i u praksi provjereni načini rada koji se koriste kada za određeni rizik ne postoji izričito domaće pravilo. To mogu biti HRN/EN/ISO norme, upute proizvođača ili stručne smjernice. Ona su posebno važna kod novih tehnologija, specifičnih strojeva i složenih radnih postupaka.
Da, poslodavac mora imati procjenu rizika za poslove koje obavljaju radnici i osobe na radu. Procjena mora biti u pisanom ili elektroničkom obliku i dostupna radniku na mjestu rada. Mora odgovarati stvarnim rizicima, a ne biti generički dokument koji se ne koristi u praksi.
Odgovornost za organiziranje i provođenje zaštite na radu ostaje na poslodavcu. Vanjska ovlaštena osoba može izrađivati dokumentaciju, provoditi osposobljavanja, ispitivanja ili savjetovati poslodavca, ali ne preuzima odgovornost za svakodnevnu provedbu mjera u tvrtki. Poslodavac mora osigurati da se mjere stvarno provode.
Sustav treba ažurirati nakon promjene prostora, uvođenja nove opreme, promjene tehnologije, promjene organizacije rada, pojave nove opasnosti, ozljede na radu ili nalaza inspekcije. Procjena rizika i upute za rad moraju pratiti stvarno stanje. Ako se radni proces promijeni, a dokumentacija ostane ista, sustav nije uređen.
Inspekcija najčešće provjerava procjenu rizika, osposobljavanja radnika, ispitivanja radne opreme i radnog okoliša, upute za rad, sigurnosne znakove, evidencije, OZO i stvarno stanje na terenu. Posebno se gleda odgovara li dokumentacija onome što se stvarno događa u radnom prostoru. Ako postoji nesklad između papira i prakse, to je ozbiljan problem.
Osobna zaštitna oprema nije prva mjera zaštite. Prvo treba pokušati ukloniti rizik tehničkim i organizacijskim mjerama. OZO se koristi kada rizik nije moguće potpuno ukloniti ili kada je potrebna dodatna zaštita radnika.
Najčešća greška je formalni pristup: poslodavac ima dokumentaciju, ali ne provodi mjere u praksi. Druga česta greška je preskakanje osnovnih pravila i oslanjanje samo na osobnu zaštitnu opremu ili potpisane upute. Sustav zaštite na radu mora biti vidljiv na terenu, ne samo u registratoru ili digitalnoj arhivi.
Za kraj…
Uređenje sustava zaštite na radu počinje razumijevanjem da zaštita na radu nije samo skup obrazaca i zakonskih obveza. To je način na koji poslodavac organizira rad, bira opremu, uređuje prostor, osposobljava radnike, nadzire provedbu mjera i reagira na promjene.
Osnovna pravila zaštite na radu imaju prednost jer uklanjaju rizik na izvoru. Posebna pravila primjenjuju se kada rizik i dalje postoji, a priznata pravila pomažu tamo gdje propis ne daje dovoljno detaljno tehničko rješenje. Sve mora biti povezano s procjenom rizika koja odgovara stvarnom stanju.
Ako niste sigurni je li Vaš sustav zaštite na radu stvarno uređen ili samo formalno dokumentiran, preporuka je provesti stručni pregled dokumentacije i stanja na terenu. Tako možete na vrijeme otkriti nedostatke, smanjiti rizik od ozljeda i izbjeći probleme u inspekcijskom nadzoru.