Poslovi zaštite na radu moraju se kod poslodavca organizirati prema broju radnika, procjeni rizika, stvarnom stanju zaštite na radu i uvjetima propisanim Pravilnikom o obavljanju poslova zaštite na radu.
Za hrvatskog poslodavca to znači da nije dovoljno imati procjenu rizika, zapisnike o ispitivanju radne opreme ili potpisane evidencije osposobljavanja. Poslodavac mora jasno odrediti tko vodi zaštitu na radu, na koji način se poslovi obavljaju, ispunjava li ta osoba propisane uvjete i može li se dio poslova ugovoriti s ovlaštenom osobom.
U ovom članku objašnjavamo što propisuje Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu, kada poslodavac mora zaposliti stručnjaka zaštite na radu, kada poslove može obavljati sam, kada ih smije ugovoriti s ovlaštenom osobom i koje su najčešće pogreške koje se vide u praksi.
Ključno u kratko
- Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu uređuje tko i pod kojim uvjetima može obavljati poslove zaštite na radu kod poslodavca.
- Poslove zaštite na radu može obavljati stručnjak zaštite na radu, poslodavac sam ili njegov ovlaštenik, ali samo ako su ispunjeni propisani uvjeti.
- Poslodavci do uključivo 49 radnika imaju jednostavniji model organizacije, dok poslodavci od 50 radnika nadalje u pravilu moraju imati stručnjaka zaštite na radu.
- Ugovaranje poslova zaštite na radu s vanjskom ovlaštenom osobom dopušteno je samo u objektivnim i opravdanim slučajevima.
- Odgovornost za zaštitu na radu uvijek ostaje na poslodavcu, čak i kada ima zaposlenog stručnjaka ili angažiranu ovlaštenu osobu.
- Nepravilno organizirani poslovi zaštite na radu mogu dovesti do novčanih kazni, inspekcijskih mjera i problema nakon ozljede na radu.
Što uređuje Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu?
Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu uređuje obavljanje poslova zaštite na radu kod poslodavca i uvjete za njihovo obavljanje. Važeći okvir čine Pravilnik iz NN 126/19 i izmjene iz NN 154/22.
U praksi, ovaj pravilnik odgovara na vrlo konkretna pitanja: mora li poslodavac imati stručnjaka zaštite na radu, je li dovoljan stručnjak I. stupnja, kada je potreban stručnjak II. stupnja, može li direktor ili ovlaštenik sam voditi zaštitu na radu i kada se smije angažirati vanjska ovlaštena osoba.
Ovaj pravilnik treba čitati zajedno sa Zakonom o zaštiti na radu. Zakon postavlja opću obvezu poslodavca da organizira i provodi zaštitu na radu, a Pravilnik detaljnije propisuje način obavljanja poslova zaštite na radu kod poslodavca.
Zašto je ovaj pravilnik važan za poslodavca?
Poslodavac ne može proizvoljno odlučiti da će zaštitu na radu “povremeno rješavati” kada dođe inspekcija ili kada istekne zapisnik. Poslovi zaštite na radu moraju biti trajno organizirani.
To znači da netko mora pratiti procjenu rizika, rokove ispitivanja, osposobljavanja, liječničke preglede, radnu opremu, radni okoliš, ozljede na radu, interne upute i stvarno stanje na terenu.
Tko može obavljati poslove zaštite na radu?
Poslove zaštite na radu kod poslodavca može obavljati stručnjak zaštite na radu koji ispunjava propisane uvjete. Ovisno o broju radnika i djelatnosti, stručnjak može obavljati poslove kao stručnjak zaštite na radu I. stupnja ili II. stupnja.
Kod manjih poslodavaca, u određenim slučajevima, poslove može obavljati i poslodavac sam ili njegov ovlaštenik. Međutim, i tada moraju biti ispunjeni uvjeti propisani Pravilnikom.
Što je stručnjak zaštite na radu I. stupnja?
Stručnjak zaštite na radu I. stupnja je osoba koja ima najmanje srednju školsku ili srednju stručnu spremu i ispunjava jedan od propisanih uvjeta. To može biti položen opći dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu, priznati status stručnjaka ili uvjerenje o položenom specijalističkom usavršavanju iz zaštite na radu.
U praksi je stručnjak I. stupnja najčešće dovoljan kod manjih poslodavaca i kod poslodavaca s većim udjelom poslova s malim rizicima, kada su za to ispunjeni uvjeti.
Što je stručnjak zaštite na radu II. stupnja?
Stručnjak zaštite na radu II. stupnja mora imati završen najmanje preddiplomski studij sa stečenim nazivom prvostupnik i položen opći i posebni dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu ili priznati status stručnjaka zaštite na radu.
Kod poslodavaca s većim brojem radnika, složenijim procesima, proizvodnjom, radnom opremom, kemikalijama, radom na visini, bukom, opasnim tvarima ili povećanim rizicima, stručnjak II. stupnja u praksi nije samo formalna obveza, nego stvarna potreba.
Koliko stručnjaka zaštite na radu mora imati poslodavac?
Broj i stupanj stručnjaka zaštite na radu ovise o broju radnika i vrsti poslova koje radnici obavljaju. Važna je i činjenica obavlja li najmanje 80 posto radnika isključivo poslove s malim rizicima.
| Broj radnika kod poslodavca | Osnovno pravilo | Moguća iznimka |
|---|---|---|
| Do uključivo 49 radnika | Najmanje jedan stručnjak zaštite na radu I. stupnja ili poslodavac sam odnosno ovlaštenik ako ispunjava uvjete | Moguće ugovoriti s ovlaštenom osobom ako poslodavac ne može organizirati obavljanje poslova jer nema radnika koji ispunjava uvjete |
| Od 50 do uključivo 249 radnika | Najmanje jedan stručnjak zaštite na radu II. stupnja | Ako najmanje 80 posto radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima, dovoljan je najmanje jedan stručnjak I. stupnja |
| Od 250 do uključivo 499 radnika | Najmanje jedan stručnjak II. stupnja i jedan stručnjak I. stupnja | Ako najmanje 80 posto radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima, najmanje jedan stručnjak II. stupnja |
| Svakih sljedećih 500 radnika | Još najmanje jedan stručnjak II. stupnja | Kod 80 posto poslova s malim rizicima na svakih sljedećih 2000 radnika još najmanje jedan stručnjak II. stupnja |
Ova tablica je korisna za brzu orijentaciju, ali ne smije se gledati izolirano od procjene rizika. Poslodavac s manjim brojem radnika, ali s visokorizičnom djelatnošću, može imati znatno složenije zahtjeve zaštite na radu od administrativne tvrtke s većim brojem radnika.
Što su poslovi s malim rizicima?
Primjeri poslova s malim rizicima povezani su s Pravilnikom o izradi procjene rizika. U praksi se najčešće radi o uredskim, administrativnim i sličnim poslovima kod kojih nema značajnih opasnosti od strojeva, kemikalija, buke, rada na visini, radne opreme povećanog rizika ili drugih izraženih štetnosti i napora.
Česta greška je automatski proglasiti tvrtku “malim rizikom” samo zato što nema proizvodnju. Primjerice, tvrtka koja ima uredske radnike, skladište, dostavna vozila, servisere na terenu i povremeni rad na visini ne može se promatrati isto kao čista administracija.
Može li poslodavac sam obavljati poslove zaštite na radu?
Poslodavac koji zapošljava do uključivo 49 radnika može poslove zaštite na radu obavljati sam ili putem svojeg ovlaštenika, ali samo ako ispunjava propisane uvjete.
To znači da poslodavac ili ovlaštenik mora ispunjavati uvjete za stručnjaka zaštite na radu I. stupnja, imati potrebna znanja iz zaštite na radu stečena tijekom školovanja, imati položen državni ispit za poslove građenja ili projektiranja kojim je obuhvaćena zaštita na radu ili položen majstorski ispit u djelatnosti u kojoj je bila obuhvaćena zaštita na radu.
Kada to u praksi ima smisla?
Ovakav model može imati smisla kod malih poslodavaca s jednostavnim poslovima, malim brojem radnika i niskim rizicima. Primjeri su manji uredi, manje uslužne djelatnosti ili obrti bez složene radne opreme i bez značajnih štetnosti.
Međutim, ako poslodavac ima radionicu, viličare, strojeve, rad s kemikalijama, rad na visini, buku, radni okoliš koji se mora ispitivati ili veći broj lokacija, u praksi je sigurnije uključiti stručnjaka zaštite na radu ili ovlaštenu osobu.
Kada se poslovi zaštite na radu smiju ugovoriti s ovlaštenom osobom?
Ugovaranje poslova zaštite na radu s ovlaštenom osobom nije opće pravilo za sve poslodavce. Prema Pravilniku, to je dopušteno u objektivnim i opravdanim slučajevima.
Takvi slučajevi uključuju:
- započinjanje obavljanja djelatnosti, najviše tri mjeseca od nastanka obveze primjene propisa zaštite na radu
- nepredvidive razloge poput smrti, otkaza ili sličnih okolnosti zbog kojih poslodavac privremeno ostane bez stručnjaka zaštite na radu, najviše tri mjeseca
- situaciju kada poslodavac od 50 do uključivo 249 radnika među radnicima zaposlenim na neodređeno vrijeme nema radnika s potrebnom stručnom spremom za polaganje stručnog ispita
- dodatno sezonsko, privremeno ili ustupljeno zapošljavanje koje povećava zahtjeve za obavljanje poslova zaštite na radu, ako ne traje duže od šest mjeseci neprekidno
- situaciju kada poslodavac do uključivo 49 radnika ne može organizirati obavljanje poslova jer nema radnika koji ispunjava uvjete
Ako ovlaštena osoba obavlja poslove zaštite na radu kod poslodavca, stručnjak te ovlaštene osobe obvezan je poslove obavljati na mjestima rada poslodavca i pisano obavijestiti poslodavca o utvrđenom stanju primjene pravila zaštite na radu te mjerama za unaprjeđenje.
Što to znači u stvarnom nadzoru?
Ako poslodavac ima ugovor s ovlaštenom osobom, inspekciju neće zanimati samo postoji li ugovor. Gledat će se je li stručnjak stvarno bio na mjestima rada, je li pregledao stanje, je li poslodavac dobio pisanu obavijest o nedostacima i jesu li predložene mjere provedene.
U praksi je loše kada vanjska služba zaštite na radu funkcionira samo kao “servis za papire”. Dobar stručnjak mora znati što se događa na terenu: kako radnici koriste opremu, jesu li putovi prohodni, jesu li zaštitne naprave ispravne i odgovara li procjena rizika stvarnom stanju.
Koje poslove zaštite na radu treba voditi stručnjak?
Pravilnik ne treba promatrati samo kroz pitanje “koga moram imati”. Bitnije pitanje je što ta osoba stvarno treba raditi. Poslovi zaštite na radu obuhvaćaju svakodnevno praćenje, savjetovanje, provjeru i unapređivanje sustava zaštite na radu.
U praksi stručnjak zaštite na radu najčešće sudjeluje u:
- izradi i ažuriranju procjene rizika
- praćenju provedbe mjera iz procjene rizika
- organizaciji osposobljavanja radnika za rad na siguran način
- praćenju rokova ispitivanja radne opreme
- praćenju rokova ispitivanja radnog okoliša
- analizi ozljeda na radu i gotovo nezgoda
- savjetovanju poslodavca i ovlaštenika
- unutarnjem nadzoru na mjestima rada
- pripremi dokumentacije za inspekcijski nadzor
- suradnji s povjerenicima radnika za zaštitu na radu
- praćenju primjene osobne zaštitne opreme
- izradi ili provjeri pisanih uputa za rad
Poslodavac mora stručnjaku omogućiti vrijeme, opremu, pomoć drugih stručnih radnika i profesionalnu neovisnost. Ako stručnjak samo formalno postoji, ali nema ovlasti, vremena ni podrške uprave, sustav zaštite na radu neće funkcionirati.
Kako organizirati vođenje zaštite na radu u tvrtki?
Vođenje zaštite na radu najbolje je urediti kroz jasan interni model. To znači da se zna tko je odgovoran za dokumentaciju, tko prati rokove, tko obilazi teren, tko komunicira s ovlaštenom osobom i tko donosi odluke o provedbi mjera.
Praktičan model za manju tvrtku do 49 radnika
Kod manje tvrtke najčešće je dovoljno odrediti poslodavca ili ovlaštenika koji ispunjava uvjete, uz povremenu stručnu podršku ovlaštene osobe za procjenu rizika, ispitivanja i osposobljavanja.
Preporuka iz prakse: i kada poslodavac sam vodi zaštitu na radu, neka vodi jednostavnu godišnju tablicu rokova. U njoj trebaju biti radna oprema, radni okoliš, osposobljavanja, liječnički pregledi, procjena rizika, evakuacija i interna provjera prostora. Za lakše snalaženje možete koristiti specijalizirano programsko rješenje za vođenje poslova zaštite na radu, praćenje dokumentacije, troškova, rokova i drugih obveza.
Praktičan model za tvrtku od 50 do 249 radnika
Ovdje je ključan stručnjak zaštite na radu II. stupnja, osim u slučaju iznimke kada najmanje 80 posto radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima. Kod proizvodnje, skladišta, rada s opremom, buke, kemikalija ili rada na terenu, stručnjak II. stupnja je u pravilu realna potreba.
U ovoj veličini sustava preporučuje se mjesečni obilazak radnih prostora, kvartalni pregled rokova i godišnji pregled procjene rizika, osobito ako se mijenjaju strojevi, broj radnika ili organizacija rada.
Praktičan model za velike poslodavce
Kod poslodavaca s 250 i više radnika zaštita na radu ne može ovisiti o jednoj osobi koja “sve drži u glavi”. Potreban je sustav: stručnjaci, ovlaštenici po organizacijskim jedinicama, digitalna evidencija rokova, unutarnji nadzori i redovito izvještavanje uprave.
Kod većih sustava preporučuje se povezivanje zaštite na radu s održavanjem, ljudskim resursima, nabavom, facility managementom i proizvodnjom. Mnoge greške nastaju upravo zato što se novi stroj, nova kemikalija ili nova lokacija uvedu bez pravovremenog uključivanja stručnjaka zaštite na radu.
Što je s upisom u registar i stručnim usavršavanjem?
Izmjenama Pravilnika dodatno je naglašena obveza stalnog stručnog usavršavanja i osposobljavanja. Osoba koju je poslodavac odredio za obavljanje poslova zaštite na radu, bilo da je riječ o stručnjaku, ovlašteniku ili poslodavcu, upisuje se u Registar osposobljavanja i usavršavanja iz zaštite na radu i obavljanja poslova zaštite na radu.
Ovo je važno jer se zaštita na radu mijenja. Propisi se ažuriraju, tehnologije se mijenjaju, radni procesi postaju složeniji, a inspekcijska praksa sve više gleda stvarnu provedbu, a ne samo formalno postojanje dokumentacije.
Najčešće greške poslodavaca u praksi
Kod obavljanja poslova zaštite na radu na terenu se najčešće ponavljaju iste pogreške.
- poslodavac ima ugovor s ovlaštenom osobom, ali nitko ne obilazi stvarna mjesta rada
- stručnjak zaštite na radu postoji formalno, ali nema vrijeme ni podršku uprave
- procjena rizika nije povezana s konkretnim mjerama i rokovima
- rokovi ispitivanja radne opreme i radnog okoliša vode se ručno i često se propuste
- ovlaštenici poslodavca nisu upoznati sa svojim stvarnim obvezama
- promjene u prostoru, opremi ili tehnologiji ne prijavljuju se stručnjaku zaštite na radu
- zaštita na radu se rješava tek nakon inspekcijskog nadzora ili ozljede
- mali poslodavci pretpostavljaju da ne moraju ništa organizirati jer imaju “samo nekoliko radnika”
Najveća pogreška je promatrati vođenje zaštite na radu kao administrativni trošak. Uređen sustav smanjuje rizik od ozljeda, kazni, prekida rada, sporova s radnicima i problema s osiguravajućim društvima.
Kazne ako poslovi zaštite na radu nisu pravilno organizirani
Zakon o zaštiti na radu propisuje kazne ako poslodavac poslove zaštite na radu ne obavlja u skladu s člankom 20. Zakona. U pročišćenim tekstovima zakona dio iznosa još je iskazan u kunama, a u praksi se iznosi preračunavaju u eure prema fiksnom tečaju konverzije.
| Prekršaj | Kazna prema Zakonu | Napomena |
|---|---|---|
| Poslodavac pravna osoba ne obavlja poslove zaštite na radu u skladu s člankom 20. | 30.000 kn | U slučaju ponavljanja kazna se udvostručuje |
| Poslodavac fizička osoba ili odgovorna osoba pravne osobe za isti prekršaj | 6.000 kn | Može se izreći i kazna na mjestu izvršenja prekršaja |
| Ovlaštena pravna osoba ne obavlja poslove zaštite na radu u skladu sa Zakonom i propisima | 100.000 kn | Kod ponavljanja moguća je i zabrana obavljanja djelatnosti |
| Obavljanje poslova zaštite na radu bez ovlaštenja | 120.000 kn | Odnosi se na pravnu osobu ili poslodavca pravnu osobu |
U praksi novčana kazna često nije najveći problem. Veći problem nastaje kada se nakon ozljede na radu utvrdi da poslovi zaštite na radu nisu bili stvarno organizirani, da nitko nije pratio provedbu mjera iz procjene rizika ili da stručnjak nije imao stvarnu mogućnost utjecati na sigurnost rada.
Primjer iz prakse: proizvodna tvrtka sa 120 radnika
Proizvodna tvrtka sa 120 radnika imala je ugovorenu vanjsku ovlaštenu osobu, ali nije imala zaposlenog stručnjaka zaštite na radu. Na papiru su postojali procjena rizika, osposobljavanja i dio zapisnika o ispitivanju radne opreme.
Problem se pojavio kada je inspekcija utvrdila da tvrtka nije organizirala poslove zaštite na radu u skladu s brojem radnika i stvarnim rizicima. Uz to, stručnjak ovlaštene osobe nije redovito obilazio mjesta rada, a poslodavac nije imao pisana izvješća o stanju primjene pravila zaštite na radu.
Rješenje je bilo zapošljavanje stručnjaka zaštite na radu II. stupnja, uspostava mjesečnih obilazaka pogona, digitalna evidencija rokova, ažuriranje procjene rizika i jasna podjela odgovornosti između uprave, ovlaštenika i stručnjaka zaštite na radu.
Kontrolna lista za poslodavca
Prije nego što zaključite da je vođenje zaštite na radu kod Vas uređeno, provjerite sljedeće:
| Pitanje | Da / Ne |
|---|---|
| Znate li tko kod Vas službeno obavlja poslove zaštite na radu? | |
| Ispunjava li ta osoba uvjete propisane Pravilnikom? | |
| Odgovara li model organizacije broju radnika? | |
| Je li procjena rizika povezana sa stvarnim stanjem na terenu? | |
| Ima li stručnjak zaštite na radu dovoljno vremena i ovlasti? | |
| Postoje li pisana izvješća o stanju zaštite na radu? | |
| Prate li se rokovi ispitivanja radne opreme i radnog okoliša? | |
| Jesu li ovlaštenici poslodavca upoznati sa svojim obvezama? | |
| Jesu li radnici i povjerenik uključeni u pitanja zaštite na radu? | |
| Postoji li dokaz da se mjere iz procjene rizika stvarno provode? |
Ako na više pitanja odgovorite “ne”, preporuka je napraviti pregled organizacije zaštite na radu i uskladiti stanje s Pravilnikom.
FAQ: Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu
Poslove zaštite na radu obavlja stručnjak zaštite na radu koji ispunjava propisane uvjete, a kod manjih poslodavaca u određenim slučajevima poslodavac sam ili njegov ovlaštenik. Model ovisi o broju radnika, djelatnosti, procjeni rizika i tome obavljaju li radnici poslove s malim rizicima.
Kod poslodavca do uključivo 49 radnika poslove zaštite na radu obavlja najmanje jedan stručnjak zaštite na radu I. stupnja, odnosno poslodavac sam ili njegov ovlaštenik ako ispunjava propisane uvjete. Ako poslodavac nema osobu koja ispunjava uvjete, u određenim slučajevima može ugovoriti poslove s ovlaštenom osobom.
Stručnjak zaštite na radu II. stupnja potreban je kod poslodavaca od 50 do uključivo 249 radnika, osim kada najmanje 80 posto radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima. Kod poslodavaca od 250 do uključivo 499 radnika potreban je najmanje jedan stručnjak II. stupnja i jedan stručnjak I. stupnja.
Može, ali samo u objektivnim i opravdanim slučajevima propisanim Pravilnikom. Vanjska ovlaštena osoba ne smije biti samo formalni ugovor, nego stručnjak mora obavljati poslove na mjestima rada poslodavca i pisano izvještavati o stanju i potrebnim mjerama.
Da. Poslodavac ostaje odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu, neovisno o tome ima li zaposlenog stručnjaka ili angažiranu ovlaštenu osobu. Ovlaštena osoba može pomoći, savjetovati i obavljati ugovorene poslove, ali ne preuzima odgovornost poslodavca za provedbu mjera.
Pravilnik predviđa iznimke za poslodavce kod kojih najmanje 80 posto radnika obavlja isključivo poslove s malim rizicima. Međutim, to treba biti stvarno utemeljeno na procjeni rizika, a ne samo pretpostavka poslodavca. Ako dio radnika radi sa strojevima, viličarima, kemikalijama, bukom ili na terenu, treba pažljivo provjeriti može li se iznimka primijeniti.
Zakon o zaštiti na radu propisuje novčane kazne ako poslodavac poslove zaštite na radu ne obavlja u skladu s člankom 20. Zakona. Za pravnu osobu propisana je kazna od 30.000 kn, a za poslodavca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe 6.000 kn, uz mogućnost dvostruke kazne kod ponavljanja prekršaja.
Stručnjak zaštite na radu treba pratiti stanje zaštite na radu, sudjelovati u procjeni rizika, predlagati mjere, nadzirati provedbu, pratiti rokove ispitivanja i osposobljavanja te savjetovati poslodavca i ovlaštenike. Njegova uloga nije samo vođenje dokumentacije, nego stvarno poboljšavanje sigurnosti na mjestima rada.
Za kraj…
Pravilnik o obavljanju poslova zaštite na radu jedan je od ključnih propisa za svakog poslodavca koji želi pravilno urediti zaštitu na radu kod sebe. On ne govori samo o formalnom nazivu stručnjaka, nego određuje kako poslodavac mora organizirati poslove zaštite na radu s obzirom na broj radnika, rizike i stvarno stanje u radnom prostoru.
U praksi se najviše problema pojavljuje kada poslodavac ima dokumentaciju, ali nema jasno organizirano vođenje zaštite na radu. Nitko ne prati rokove, stručnjak nema dovoljno vremena, ovlaštenici ne znaju svoje obveze, a promjene u procesu rada ne ulaze u procjenu rizika. Takav sustav može izgledati uredno dok se ne dogodi inspekcija ili ozljeda na radu.
Ako niste sigurni obavljate li poslove zaštite na radu u skladu s Pravilnikom, provjerite broj radnika, procjenu rizika, ugovore, stručne uvjete osobe koja vodi zaštitu na radu i stvarno stanje na terenu. Zatražite stručni pregled organizacije zaštite na radu i uskladite sustav prije inspekcijskog nadzora ili nastanka ozljede.