Pod ovim pojmom mogli bi obuhvatiti sve mjere koje na bilo kakav način doprinose smanjenju rizika nastanka požara. One mogu obuhvaćati obrazovanje ljudi kako se ponašati i paziti da ne dođe do požara, ali i osposobljavanje za početno gašenje ako do njega dođe.
Zaštita na radu obuhvaća sve mjere koje doprinose sigurnosti radnika na radnom mjestu. Dio tih mjera tiče se i zaštite od požara te sigurnosne upute kako postupati ako do požara dođe.
Uzroci nastanka požarasu mnogobrojni i razlikuju se po raznim karakteristikama, no ono što je zajedničko svima je polazišna točka – nepažnja čovjeka.
Uzrok požara može biti otvoreni plamen koji nije ugašen kada je to bilo moguće i jednostavno učiniti, kratki spoj u električnim instalacijama ili termičko preopterećenje vodova, statički elektricitet, kemijske reakcije zapaljenja i samozagrijavanja ili toplina koja se razvija usred procesa trenja, sudara i slično.
U prostorima gdje je velika koncentracija lako zapaljivih materijala (plinova, prašina itd.) uzrok požara može biti i električni uređaj – grijalica, žarulja ili radijatori i slično. U takvim prostorima potrebno je osigurati smanjenje koncentracije zapaljvih tvari osiguravanjem dobre ventilacije prostora ili koristiti opremu u ex izvedbi.
U slučaju da je došlo do požara potrebno ga je što prije staviti pod kontrolu i spriječiti njegovo širenje. Širenje se može ograničiti zatvaranjem požara u prostore ograđene vatrootpornim zidovima i vratima te općenito vatrootpornom konstrukcijom. Širenje požara može uzrokovati zapaljenje cijelog objekta i čak prijeći na susjedne objekte te uzrokovati znatno veće požare.
Vatra koja nastane u određenom dijelu objekta se neće odmah proširiti na cijeli objekt. Prvo će zahvatiti prostoriju u kojoj se nalazi, a zatim, kada izgore pregrade koje dijele tu prostoriju od ostalih (zid, vrata, prozor) doći će do širenja požara. Stoga se može zaključiti da je zgrada sigurnija ukoliko je više ispresijecana raznim pregradama.
Ako dođe do velikog požara potrebno je evakuirati objekt i pozvati vatrogasne postrojbe. Evakuacijski put mora biti što kraći i jasno označen te poznat svim zaposlenicima i ostalim ljudima koji se zateknu u tom prostoru. Također mora biti prohodan kako bi evakuacija bila uspješna.
Maksimalna duljina evakuacijskih puteva definirana je Pravilnikom te za hotele, stambene građevine i industriju iznosi 30 m, obrazovne ustanove i domove 45 m, a poslovne prostore najviše 60 m.