Horizontalni i vertikalni transport u radnom prostoru mora biti organiziran tako da se spriječe sudari, prevrtanje tereta, pad tereta, uklještenja, ozljede radnika i oštećenja radne opreme. To se postiže pravilnim projektiranjem transportnih putova, osposobljavanjem radnika, redovitim pregledima radne opreme, jasnim uputama za rad i procjenom rizika koja odgovara stvarnom stanju u pogonu, skladištu, radionici ili gradilištu.
U praksi se najveći broj problema ne događa zato što poslodavac nema viličar, dizalicu ili paletar u tehnički ispravnom stanju, nego zato što promet ljudi, vozila i tereta nije dovoljno dobro organiziran. Neobilježeni transportni putovi, zaklonjen pogled viličarista, preopterećene palete, neosposobljeni radnici i loša komunikacija kod dizanja tereta najčešći su uzroci opasnih situacija.
Ovaj članak objašnjava koja pravila poslodavac mora primijeniti kod horizontalnog i vertikalnog transporta, što treba obuhvatiti procjena rizika, kada se mora ispitivati radna oprema i koje greške se najčešće vide na terenu.
Ključno u kratko
- Transportni putovi moraju biti dovoljno široki, vidljivo označeni i stalno prohodni.
- Glavni hodnici za prolaz ljudi moraju biti široki najmanje 150 cm, sporedni najmanje 100 cm, a transportni putovi najmanje 180 cm ili 80 cm širi od transportnog sredstva ili tereta koji se najčešće prenosi.
- Viličarom smije upravljati samo stručno osposobljena i ovlaštena osoba.
- Teret na viličaru mora biti stabilan, jednoliko raspoređen i ne smije zaklanjati vidik vozaču.
- Kod dizalica je ključna kontrola težišta tereta, ispravna oprema za vezivanje i zabrana boravka radnika u manipulativnom prostoru.
- Procjena rizika mora obuhvatiti stvarne tokove kretanja ljudi, vozila, tereta, radne opreme i opasnih zona.
Zašto je transport jedan od najrizičnijih radnih postupaka?
Horizontalni transport obuhvaća premještanje materijala, robe, alata i proizvoda po istoj razini. To uključuje rad viličara, ručnih i električnih paletara, transportnih kolica, traktora za vuču, transportnih traka i drugih sredstava za prijenos tereta.
Vertikalni transport obuhvaća podizanje, spuštanje i premještanje tereta između različitih visina. U praksi se najčešće radi o dizalicama, vitlima, kranskim stazama, lančanim dizalicama, platformama, podiznim stolovima i sličnim sredstvima rada.
Rizici su visoki zato što se u istom prostoru često istodobno kreću:
- radnici pješaci
- viličari
- teretna vozila
- paletari
- dizalice
- viseći tereti
- ručno prenošeni tereti
- materijal u fazi skladištenja ili obrade
Dovoljna je jedna loše označena zona, jedan neosposobljen radnik ili jedan teret koji zaklanja pogled viličaristu da nastane ozbiljna ozljeda.
Zakonski okvir: što mora napraviti poslodavac?
Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima. To znači da se odgovornost ne može prebaciti samo na viličarista, skladištara, voditelja smjene ili vanjsku ovlaštenu osobu.
Poslodavac mora:
- izraditi i ažurirati procjenu rizika
- primijeniti pravila zaštite na radu
- osposobiti radnike za rad na siguran način
- dati pisane upute za siguran rad
- osigurati ispravnu radnu opremu
- organizirati radne postupke tako da ne ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika
- provoditi preglede i ispitivanja radne opreme kada je to propisano
- radnicima osigurati osobnu zaštitnu opremu kada rizik nije moguće ukloniti drugim mjerama
Kod transporta je posebno važna procjena rizika jer se rizici često mijenjaju. Dovoljno je uvesti novi regalni sustav, promijeniti raspored strojeva, povećati promet viličara, otvoriti novu rampu ili promijeniti način skladištenja robe i postojeća procjena više ne odgovara stvarnom stanju.
Što procjena rizika mora obuhvatiti kod transporta?
Procjena rizika ne smije biti generički dokument u kojem samo piše “opasnost od udara viličara”. Ona mora opisati stvarne radne postupke i stvarne opasnosti na konkretnom mjestu rada.
Kod horizontalnog i vertikalnog transporta treba analizirati najmanje sljedeće:
| Područje procjene | Što treba provjeriti | Primjeri rizika |
|---|---|---|
| Transportni putovi | širine, oznake, preglednost, križanja | sudar viličara i pješaka |
| Skladištenje tereta | stabilnost, visina slaganja, nosivost regala | pad tereta, urušavanje naslage |
| Rad viličara | osposobljenost, ovlaštenja, stanje opreme | prevrtanje, udar u radnika |
| Rad dizalica | nosivost, vezivanje, signalizacija | pad visećeg tereta |
| Manipulativne zone | zabrana pristupa, oznake, nadzor | ulazak radnika u opasnu zonu |
| Ručno prenošenje tereta | masa, udaljenost, položaj tijela | ozljede leđa i mišićno-koštani napori |
| Održavanje opreme | pregledi, servis, zapisnici | kvar tijekom uporabe |
Dobra procjena rizika treba odgovoriti na vrlo praktična pitanja: gdje se radnici kreću, gdje se kreću viličari, gdje se teret podiže, gdje radnik može biti udaren, gdje teret može pasti i tko ima ovlaštenje za rukovanje opremom.
Transportni putovi u radnim prostorijama
U radnim prostorijama moraju se osigurati slobodne površine za prolaz ljudi i transportni putovi. Glavni hodnici za prolaz ljudi moraju biti široki najmanje 150 cm, a sporedni hodnici najmanje 100 cm.
Širina transportnih putova mora omogućiti siguran i lagan transport materijala, dijelova i proizvoda. Transportni put ne smije biti uži od 180 cm, odnosno mora biti najmanje 80 cm širi od širine transportnog sredstva ili materijala koji se najčešće prenosi.
Transportni putovi moraju biti vidljivo obilježeni. U praksi se najčešće koriste linije svijetle boje, širine najmanje 5 cm, ili druge trajne oznake koje su radnicima jasno vidljive.
Radi sigurnog opsluživanja i čišćenja radne opreme potrebno je osigurati prolaze širine najmanje 70 cm.
Česte greške kod transportnih putova
Na terenu se najčešće vide sljedeći problemi:
- transportni putovi postoje na tlocrtu, ali nisu označeni u prostoru
- oznake su izblijedjele ili prekrivene robom
- palete se privremeno odlažu na pješačke prolaze
- viličari i pješaci koriste isti prolaz bez fizičkog odvajanja
- križanja nisu označena ogledalima, signalizacijom ili ograničenjem brzine
- vrata, rampe i izlazi za evakuaciju zakrčeni su materijalom
Kod inspekcijskog nadzora ovakvi nedostaci vrlo brzo postaju vidljivi jer se ne radi samo o dokumentaciji, nego o stvarnom stanju radnog prostora.
Upravljanje viličarima
Vozač viličara mora koristiti viličar prema njegovoj namjeni i na način kojim se osigurava siguran rad. Viličarom smije upravljati samo osoba koja je za to stručno osposobljena, upoznata s pravilima rada u zatvorenom i otvorenom prostoru te ovlaštena od poslodavca.
Poslodavac mora onemogućiti da viličarima rukuju radnici koji nisu ovlašteni i osposobljeni. Viličari koji se ne koriste moraju biti zaključani, a ključevi dostupni samo ovlaštenim radnicima.
Što treba sadržavati interna uputa za rad viličarom?
Dobra interna uputa ne bi trebala biti samo formalni papir. Ona treba biti kratka, jasna i primjenjiva u stvarnom pogonu.
Treba obuhvatiti:
- tko smije upravljati viličarom
- dopuštene transportne putove
- ograničenja brzine
- način prijevoza tereta
- zabranu prijevoza osoba ako viličar za to nije namijenjen
- postupanje kod zaklonjenog vidika
- postupanje kod kvara
- pravila parkiranja i ostavljanja ključeva
- obvezu dnevnog vizualnog pregleda prije uporabe
U praksi preporučujem da se dnevni pregled viličara vodi kroz jednostavnu checklistu: kočnice, signalizacija, vilice, hidraulika, gume, svjetla, zvučni signal, sigurnosni pojas i vidljiva oštećenja.
Transport tereta viličarom
Teret koji se prenosi viličarom mora se slagati na palete ili podmetače koji omogućavaju siguran zahvat tereta vilicom. Vilice se ne smiju silom gurati među teret ako između redova nema dovoljno slobodnog prostora.
Teret mora biti jednoliko raspoređen na oba kraka vilice i oslonjen na stražnji dio nosača vilica. Teret ne smije zaklanjati vidik viličaristu. Ako zaklanjanje vidika nije moguće izbjeći, rad mora biti organiziran tako da osposobljena osoba daje dogovorene znakove ili da se transport obavlja na drugi siguran način.
Visina tereta i način prijevoza ovise o karakteristikama viličara, vrsti tereta, obliku tereta, nagibu i stanju prometnice. Teret se mora prevoziti sa spuštenim vilicama, nagnut prema konstrukciji viličara i na visini koja sprječava zapinjanje o podlogu.
Viličar se ne smije koristiti za izvlačenje ili guranje tereta ako za to nije namijenjen. Također nije dopušteno podizanje, spuštanje i prenošenje tereta obješenog o vilice ako viličar i dodatna oprema nisu predviđeni za takav način rada.
Primjer iz prakse
U skladištu od 5.000 m² viličari su se kretali istim prolazima kojima su radnici dolazili do zona komisioniranja. Transportni putovi su bili označeni, ali pješačke zone nisu bile fizički odvojene. Nakon gotovo nezgode, kada je viličar s paletom zaklonjenog vidika naglo zakočio ispred radnika, uvedena su ogledala na križanjima, odvojeni pješački koridori, ograničenje brzine i obveza vožnje unatrag kod tereta koji zaklanja pogled.
Takva korekcija je jednostavna, ali značajno smanjuje rizik od udara u pješaka.
Preventivne mjere kod uporabe dizalice
Kod rada s dizalicama najveći rizici su pad tereta, udar visećeg tereta, uklještenje, lom ovjesne opreme i ulazak radnika u manipulativni prostor.
Na privremenim radilištima i u pogonima potrebno je osigurati tehničke i organizacijske mjere za zaštitu radnika od pada tereta i drugih opasnosti. To uključuje upute za postavljanje, rukovanje, održavanje, demontažu i premještanje dizalica i druge opreme.
Rad s dizalicom mora biti organiziran tako da se zna:
- tko rukuje dizalicom
- tko veže teret
- tko daje signale
- gdje je manipulativni prostor
- tko smije ući u opasnu zonu
- koja je nosivost dizalice i ovjesne opreme
- kojim se putem teret prenosi
- gdje se teret odlaže
Prenošenje tereta dizalicom
Teret se mora zahvaćati tako da se težište nalazi u okomici ispod kuke dizalice. Prenošenje se smije nastaviti tek kada je teret pravilno ovješen i kada se ne njiše.
Ako se prenose dugački tereti, krajevi tereta moraju se osigurati užadima kako bi se spriječilo slobodno okretanje. Radnici koji drže krajeve užadi moraju stajati izvan manipulativnog prostora dizalice.
Kod utovara i istovara boca s plinovima pod tlakom pomoću dizalice moraju se koristiti sanduci, odgovarajuće palete ili čelične mreže. Boce se ne smiju improvizirano vezati niti podizati na način koji može dovesti do iskliznuća ili prevrtanja.
Radnici koji sudjeluju u utovaru i istovaru moraju napustiti manipulativni prostor čim se teret podigne iznad podloge na visinu veću od 10 cm. Ne smiju ulaziti u manipulativni prostor dok se teret ne spusti na visinu do 10 cm iznad podloge na koju se odlaže.
Kada je potreban signalist?
Signalist je potreban kada dizaličar nema potpun pregled nad teretom, mjestom prihvata, putanjom kretanja ili mjestom odlaganja. To je često na gradilištima, u halama s regalima, kod rada iza prepreka ili kod prenošenja velikih i dugačkih tereta.
Signalist mora biti osposobljen, mora koristiti dogovorene znakove i mora imati jasnu komunikaciju s dizaličarom. Ako postoji sumnja u sigurnost, rad se mora zaustaviti.
Pregled i ispitivanje radne opreme za transport
Radna oprema koja se koristi za prijenos i prijevoz tereta mora biti ispravna, prikladna za rad i održavana prema uputama proizvođača.
Pregledi i ispitivanja radne opreme provode se:
- prije početka korištenja na novom mjestu rada ako je oprema premještena, rastavljena i ponovno sastavljena
- nakon oštećenja, promjene načina rada, kvara ili iznimnih okolnosti koje mogu ugroziti sigurnost
- nakon ozljede radnika povezane s uporabom opreme
- na temelju rješenja inspektora rada
- u rokovima koje je propisao proizvođač ili poseban propis
- periodički u rokovima koji ne mogu biti duži od tri godine
Za viličare, dizalice i drugu opremu za transport posebno je važno voditi urednu dokumentaciju: zapisnike o pregledu i ispitivanju, servisne zapise, upute proizvođača, evidencije kvarova i evidencije osposobljenih radnika.
Relevantne norme i pravila struke
Kod procjene sigurnosti radne opreme i organizacije transporta koriste se propisi, upute proizvođača i odgovarajuće hrvatske norme.
U praksi se kod ove teme često primjenjuju ili uzimaju kao pravila struke:
| Područje | Primjeri normi i pravila struke |
|---|---|
| Viličari i industrijska vozila | HRN EN ISO 3691-1, sigurnosni zahtjevi za samokretna industrijska vozila |
| Dizalice i ovjesna sredstva | HRN EN 13155, sigurnost dizalica i ovjesnih sredstava |
| Sigurna uporaba dizalica | ISO 12480-1, sigurna uporaba dizalica |
| Procjena rizika strojeva | HRN EN ISO 12100, načela procjene i smanjenja rizika kod strojeva |
| Sigurnosno označavanje | HRN EN ISO 7010, sigurnosni znakovi |
Norme nisu zamjena za zakon, ali su važne jer daju tehnička pravila struke. Kod pregleda radne opreme i izrade procjene rizika korisno je navesti koje su norme, upute proizvođača i tehnička dokumentacija korištene.
Osposobljavanje radnika za siguran transport
Radnik koji upravlja viličarom, dizalicom, paletarom ili drugom opremom mora biti osposobljen za rad na siguran način. Osposobljavanje mora biti povezano sa stvarnim rizicima na mjestu rada, a ne samo s općim pravilima.
Radnik mora znati:
- koje transportne putove smije koristiti
- koja je najveća dopuštena nosivost opreme
- kako se provjerava stabilnost tereta
- kada se mora koristiti signalist
- gdje se ne smije zadržavati
- kako postupiti kod kvara
- kada mora zaustaviti rad
Ako se uvede nova oprema, novi regalni sustav, nova tehnologija ili novi način skladištenja, radnike treba ponovno uputiti i po potrebi dodatno osposobiti.
Najčešće greške koje se vide na terenu
Kod horizontalnog i vertikalnog transporta najčešće se ponavljaju iste greške:
- transportni putovi nisu ažurirani nakon promjene rasporeda strojeva ili regala
- pješaci i viličari koriste iste putove bez dodatnih mjera zaštite
- viličaristi voze s teretom koji zaklanja vidik
- radnici se zadržavaju ispod ili u blizini visećeg tereta
- signalist nije određen ili nije osposobljen
- teret se improvizirano veže trakama, lancima ili kukama koje nisu namijenjene za tu uporabu
- viličari se koriste za povlačenje, guranje ili podizanje tereta na nedopušten način
- ne vodi se dnevna kontrola opreme
- zapisnici o pregledu i ispitivanju su istekli
- procjena rizika ne opisuje stvarne transportne tokove
Ove greške se mogu relativno brzo ispraviti ako poslodavac napravi pregled stanja na terenu, ažurira procjenu rizika i uvede jasna pravila rada.
Praktična kontrolna lista za poslodavca
Prije sljedećeg internog nadzora zaštite na radu provjerite sljedeće:
| Pitanje | Da / Ne |
|---|---|
| Jesu li transportni putovi označeni i prohodni? | |
| Jesu li pješački prolazi odvojeni od prometa viličara gdje je to moguće? | |
| Jesu li svi viličaristi osposobljeni i ovlašteni? | |
| Jesu li ključevi viličara pod kontrolom ovlaštenih osoba? | |
| Imaju li viličari važeće zapisnike o pregledu i ispitivanju? | |
| Vodi li se evidencija kvarova i održavanja? | |
| Jesu li dizalice, lanci, kuke i ovjesna sredstva pregledani? | |
| Je li manipulativni prostor dizalice označen? | |
| Je li određen signalist kada rukovatelj nema pregled? | |
| Je li procjena rizika ažurirana nakon zadnjih promjena u prostoru? |
Ako na tri ili više pitanja odgovorite “ne”, preporuka je napraviti stručni pregled transportnih putova i radne opreme te ažurirati procjenu rizika.
Kazne i odgovornost poslodavca
Ako poslodavac nema procjenu rizika, ako procjena nije dostupna radnicima ili ako u njezinoj izradi nisu sudjelovali radnici odnosno njihovi predstavnici, Zakon o zaštiti na radu predviđa novčane kazne za poslodavca pravnu osobu i odgovornu osobu.
Isto vrijedi i za neprovođenje mjera zaštite na radu, neispitivanje sredstava rada kada je to propisano, neosposobljavanje radnika, nedavanje pisanih uputa i neizvršavanje rješenja inspektora rada.
U pročišćenim tekstovima zakona dio iznosa još je iskazan u kunama. U praksi se iznosi primjenjuju prema pravilima konverzije u eure. Za poslodavce je važnije razumjeti da financijska kazna nije najveći rizik. Ozljeda radnika, zabrana rada, prekid proizvodnje i odgovornost odgovornih osoba mogu imati znatno veće posljedice.
FAQ: Procjena rizika i rizici kod transporta
Procjena rizika kod transporta je dokumentirana analiza opasnosti koje nastaju pri kretanju ljudi, viličara, dizalica, paletara, tereta i druge radne opreme. Ona mora obuhvatiti stvarne transportne putove, manipulativne zone, skladištenje tereta i osposobljenost radnika. Nije dovoljno navesti samo opću opasnost od udara ili pada tereta. Procjena mora sadržavati konkretne mjere za smanjenje rizika.
Ako se u radnom prostoru koristi viličar, taj rizik mora biti obuhvaćen procjenom rizika. Procjena treba opisati tko smije upravljati viličarom, kojim se putovima kreće, gdje se križa s pješacima i koje se mjere primjenjuju. Ako se uvede novi viličar, novi regalni sustav ili nova organizacija skladišta, procjenu treba preispitati i po potrebi ažurirati.
Radna oprema se ispituje u rokovima koje je odredio proizvođač, poseban propis ili ovlaštena osoba, ali periodički rok ne može biti duži od tri godine. Ispitivanje se mora provesti i nakon premještanja, rekonstrukcije, oštećenja, promjene načina rada ili po rješenju inspektora rada. Uz periodičko ispitivanje, preporučuje se redoviti dnevni vizualni pregled prije početka rada.
Viličarom smije upravljati samo radnik koji je stručno osposobljen i ovlašten za taj posao. Poslodavac mora spriječiti da neovlašteni radnici koriste viličar, a ključevi moraju biti pod kontrolom ovlaštene osobe. Ako radnik nije osposobljen, ne smije upravljati viličarom ni “samo na kratko”.
Najčešće opasnosti su pad tereta, njihanje tereta, pogrešno vezivanje, pucanje ovjesnog sredstva, uklještenje i ulazak radnika u manipulativni prostor. Posebno su rizične situacije kada dizaličar nema pregled nad cijelom putanjom tereta. Tada se mora odrediti signalist i koristiti dogovoreni znakovi.
Signalist je potreban kada rukovatelj dizalicom nema jasan pregled tereta, mjesta prihvata, putanje kretanja ili mjesta odlaganja. To se često događa kod rada iza prepreka, na gradilištima, u skučenim halama ili kod dugačkih tereta. Signalist mora biti osposobljen i mora imati jasnu komunikaciju s rukovateljem.
Radnici se ne smiju zadržavati ispod visećeg tereta niti u manipulativnom prostoru dizalice ako za to ne postoji opravdan i sigurno organiziran radni postupak. Kod podizanja i odlaganja tereta radnici se moraju nalaziti izvan zone opasnosti. Ako je potrebno usmjeravati teret, koriste se užad, pomoćna sredstva i dogovoreni signali, ali bez ulaska u neposrednu opasnu zonu.
Ako procjena rizika ne odgovara stvarnom stanju, poslodavac je mora ažurirati. To je posebno važno nakon promjene rasporeda regala, uvođenja novih strojeva, promjene transportnih putova ili povećanja prometa viličara. Procjena rizika koja ne opisuje stvarne rizike u praksi ne štiti ni radnika ni poslodavca.
Inspekcija može tražiti procjenu rizika, zapisnike o pregledu i ispitivanju radne opreme, evidencije osposobljavanja radnika, upute za siguran rad, servisnu dokumentaciju, evidencije kvarova i dokaze o provedbi mjera. Kod viličara i dizalica posebno se gledaju ovlaštenja rukovatelja, stanje opreme i organizacija transportnih putova. Dokumentacija mora odgovarati stvarnom stanju na terenu.
Horizontalni i vertikalni transport spadaju među najrizičnije radne postupke jer se u istom prostoru često istodobno kreću ljudi, vozila, radna oprema i tereti. Zato nije dovoljno samo imati viličar ili dizalicu s važećim zapisnikom. Poslodavac mora organizirati sigurne transportne putove, osposobiti radnike, označiti opasne zone, održavati opremu i redovito ažurirati procjenu rizika.
Najbolji rezultati postižu se kada se pravila ne gledaju samo formalno, nego kroz stvaran radni postupak: kako se teret preuzima, kojim putem se kreće, tko se nalazi u blizini, gdje se teret odlaže i što se događa ako nešto pođe po zlu.
Ako niste sigurni odgovara li Vaša procjena rizika stvarnom stanju u skladištu, proizvodnji ili na gradilištu, zatražite ponudu za usluge zaštite na radu i dobit ćete procjenu postojećeg stanja i saznati koje su vaše daljnje obaveze.