Sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 82/12, nastavno: ZOR) puno radno vrijeme može iznositi najviše četrdeset sati tjedno. Rad koji je duži od punog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad. Prekovremeni rad se može koristiti u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, kada je radnik na zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog radnog vremena, ali najviše do osam sati tjedno.
Iz navedene odredbe proizlazi kako poslodavac prekovremeni rad može koristiti samo u iznimnim i nepredvidivim situacijama koje nije mogao izbjeći, poput primjerice naglog povećanja opsega poslova s kratkim rokovima izvršenja. S druge strane, institut prekovremenog rada ne bi smio biti institut kojim se poslodavac svakodnevno koristi kako bi u svojem poslovanju nadoknadio nedostatak radne snage.
Dakle, u slučaju opravdanog zahtjeva poslodavca radnik je dužan raditi prekovremeno, pri čemu smije imati maksimalno osam sati prekovremenog rada tjedno. Također, prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno niti duže od sto osamdeset sati godišnje. Poslodavac je dužan voditi računa i o činjenici da prilikom određivanja prekovremenog rada ne onemogući radnika u korištenju dnevnog odmora između dva radna dana od najmanje dvanaest sati neprekidno i tjednog odmora između dva radna tjedna u neprekidnom trajanju od najmanje trideset šest sati.
Radnik koji radi prekovremeno ima pravo na povećanu plaću. Zakon o radu ne propisuje iznos povećanja plaće, već se navedeno povećanje određuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca. Nije moguće sate prekovremenog rada zamijeniti za slobodne dane, osim ako takvo što nije regulirano ugovorom o radu.
U slučaju kad je povrijeđena neka odredba o ograničenjima u trajanju ili uvođenju prekovremenog rada, radnik može o tome obavijestiti inspekciju rada i zahtijevati poduzimanje mjera u odnosu na poslodavca.
Inspekcija rada ima velike ovlasti u svezi s prekovremenim radom radnika, jer prekovremeni rad predstavlja opasnost za zdravlje i radnu sposobnost radnika, a istovremeno i smetnju povećanju broja ukupno zaposlenih.
Prekovremeni rad je zabranjen u sljedećim slučajevima:
-
radnik smije prekovremeno raditi najviše 8 sati tjedno. Ako radi duže od četiri tjedna neprekidno ili više od 12 tjedana kroz kalendarsku godinu ili ako prekovremeni rad svih radnika određenog poslodavca prelazi deset posto ukupnoga radnog vremena u određenom mjesecu poslodavac je dužan obavijestiti inspektora rada.
-
Zabranjen je prekovremeni rad radnika mlađih od 18 godina, radnika koji rade na opasnim i po zdravlje štetnim poslovima na kojima ih nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, čak ni uz primjenu mjera zaštite na radu te roditeljima koji rade skraćeno zbog skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju
-
Trudnica, roditelj s djetetom do tri godine starosti, samohrani roditelj s djetetom do šest godina starosti i radnik koji radi u nepunom radnom vremenu, može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile.
Inspektor rada zabranit će prekovremeni rad ako utvrdi da on štetno utječe na zdravlje, radnu sposobnost i sigurnost radnika.