Prema tome, stručnjak zaštite na radu poslove zaštite na radu može obavljati ako je iz područja tehnčkih, biotehničkih ili prirodnih znanosti, odnosno ako ima obrazovanje iz područja koje odgovara djelatnosti poslodavca. Upravo ovo posljednje nije dovoljno pojašnjeno, pogotovo ako je osoba ekonomske struke.
U slučaju stručnjaka zaštite na radu ekonomske struke djelatnosti koje odgovaraju njenom/njegovom području obrazovanja su financijske djelatnosti, trgovina na veliko i malo, osiguranje, računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske dejlatnosti, porezno savjetovanje, promidžba, istraživanje tržišta, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti i slično. Kod stručnjaka zaštite na radu pravne struke te djelatnosti obuhvaćaju područja pravnog i poreznog savjetovanja, poslovanja nekretninama, djelatnosti osiguranja, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Osim navedenih, stručnjaci zaštite na radu koji su ekonomske, pravne ili druge struke iz područja društvenih znanosti (npr. psihologija, pedagogija,…) poslove zaštite na radu mogu obavljati kod poslodavaca drugih djelatnosti, pod uvjetom da se kod njih pretežito obavljaju poslovi s niskim rizicima.
Poslovi s niskim rizicima definirani su Pravilnikom o izradi procjene rizika, prilog II.