Prema riječima samog ministra Mrsića, važeći Zakon o zaštiti na radu potrebno je mijenjati iz više razloga – pisan je u doba kada su industrija i zaštita na radu bila drugačiji, dijelom se oslanja na stare pravilnike koji su u manjoj ili većoj mjeri neprimjenjivi te nije u potpunosti prilagođen direktivama Europske unije koje se tiču zaštitu na radu (Direktiva 89/331/EEZ i Direktiva 92/85/EEZ). Najznačajnije odstupanje važećih propisa od europksih direktiva vidljivo je u reguliranju zaštite na radu kod trudnica.
Temeljni cilj novog Zakona bit će smanjenje broja ozljeda na radu, pogotovo broja smrtnih ozljeda. Težit će se prema osnivanju sustava koji će odmah uočavati i evidentirati poremećaje u radu kako bi se suzbilo neprijavljivanje ozljeda na radu te će se na temelju tih podataka raditi evaluacija uspješnosti primjene mjera zaštite na radu. Također, težit će se promjeni shvaćanja zaštite na radu i prepoznavanja od strane poslodavca da ulaganje u zaštitu na radu predstavlja investiciju u sigurnost i uspješnost tvrtke, a ne neizbježan trošak.
Novi Zakon, kako je ministar najavio, trebao bi razveseliti i poslodavce, prvenstveno iz razloga što će troškovi zaštite na radu biti smanjeni, odnosno troškovi implementacije mjera zaštite na radu biti će proporcionalni veličini tvrtke i razini opasnosti kojima su zaposlenici u tvrtki izloženi. Sukladno tome će se provoditi i nadzori, što će značiti da će se jače nadzirati tvrtke sa većim rizikom od ozljede na radu i razvoja profesionalnih bolesti, dok će se manje tvrtke sa malim stupnjem rizika od ozljeda i profesionalnih bolesti manje nadzirati pošto su njihovi sustavi sigurniji. Sa novim Zakonom broj pravilika koji ga slijede bi se također trebao samnjiti za čak više od pola (sa sadašnjih pedesetak na petnaest do dvadeset). Planirano je da se svi Pravilnici donesu i stupe na snagu paralelno sa Zakonom kako bi se izbjegli mogući konflikti i nedefinirane situacije.
Zakon predviđa promjenu i kod inspekcije. Sadašnja inspekcija rada i inspekcija zaštite na radu trebala bi se provoditi istovremeno, odnosno jedna osoba provodila bi jedan i drugi nadzor. Inspektori bi imali prvenstveno preventivnu ulogu što znači da, u slučaju nailaska na neku sukladnost, mogu izdati upozorenje sa rokom za otklanjanje nesukladnosti. U slučaju ponovljene nesukladnosti određivali bi kazne koje će biti znatno više od postojećih. Ovo je stajalo i u starom prijedlogu zaštite na radu, dok je novost da jedna osoba će istovremeno obavljati i nadzor iz područja rada i područja zaštite na radu.
Zakon bi trebao donijeti i dvije nove institucije – Nacionalni centar za zaštitu na radu i Centar za prikupljanje i obradu podataka (Data collector). Nacionalni centar za zaštitu na radu bit će zadužen za provođenje Zakona o zaštiti na radu i pružanje stručne pomoći iz zaštite na radu. Također će biti i odgovoran za izdavanje licenci za obavljanje poslova iz zaštite na radu, što znači da će osobe koje žele ostati u tom poslu biti primorane na redovito pohađanje seminara i dodatnu edukaciju kako bi zadržale svoje licence. Naknadno će se definirati koje seminare u kojim rokovima i koliko bodova će te osobe morati ostvariti. Nacionalni centar imat će dužnost informiranja poslodavaca i radnika o pravima i obvezama iz područja zaštite na radu te će se unutar njega provoditi i edukacija inspektora kako bi mogli provoditi nadzor u navedenim područjima. Uz pojednostavljenje Zakona i smanjenje broja pravilnika, inspektorima će se dati i program pomoću kojeg će znati što će i kako kontrolirati.
Centar za prikupljanje i obradu podataka (Data Collector)zadužen je za skupljanje podataka o ozljedama i profesionalnim bolestima te analizu skupljenih podataka kako bi se utvrdilo gdje se najčešće događaju ozljede. Na temelju tih podataka i utvrđenih sektora industrije gdje suozljede najčešće pojačat će se inspekcijski nadzor u najugroženijim djelatnostima.
Procjena opasnosti će se pojednostavniti te će biti praktičnija, a izrađivati će se uz pomoć predefiniranih modula. Sve ovo u konačnici bi trebalo pojeftiniti izradu procjena opasnosti.
Isto tako, ministar je najavio izradu baze znanja koja će obuhvatiti sve informacije iz područja zaštite na radu, ali i mišljenja ministarstva. Mišljenja, odnosno tumačenja zakona, donosit će isključivo Ministarstvo, a ona bi, za razliku od dosadašnje prakse, trebala biti obvezujuća.
Zakon bi također trebao regulirati zapošljavanje invalidnih osoba i osoba sa profesionalnim oboljenjima. Kako je ministar napomenuo, u samom smo vrhu po broju invalidnih mirovina, čak 12% u usporedbi sa europskih 6%. Planirano je vraćanje invalida rada natrag na poslove koje mogu obavljati, a to se planira riješiti propisivanjem obaveze zapošljavanja invalida rada ovisno o veličini tvrtke.
I u konačnici još jedna korist za poslodavce kod novog zakona bit će nagrađivanje onih poslodavaca kod kojih tokom godine neće biti slučaja ozljede na radu ili profesionalnih bolesti.
Kao što je već navedeno, krajnji rok za stupanje Zakona na snagu je 1. srpnja 2013. godine, a zajedno s njim na snagu će stupiti i svi popratni Pravilnici čiji broj će biti znatno umanjen u odnosu na postojeće, a sadržaj prilagođen modernim uvjetima rada.